Asistentica na projektu LIGHT, Marta Jurković, nedavno je u Hrvatskom državnom arhivu pregledala korespondenciju Ivana Luke Garanjina Starijega (1722. – 1783.). Riječ je o doista opsežnom gradivu: u tri kutije čuvaju se pisma čak 179 pošiljatelja! Većina je nastala tijekom razdoblja kad je Garanjin bio splitski nadbiskup, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 18. stoljeća.
Uz pisma Julija Bajamontija, Pietra Coste i Josipa Offnera, koje je kritički obradio povjesničar umjetnosti Cvito Fisković (1908. – 1996.), u fondu su i dopisi drugih ličnosti iz javnog života Dalmacije i Venecije.
Ipak, posebnu čar ima prepiska s članovima obitelji. Tako se, primjerice, na početku svakoga pisma biskupov brat Vincenzo raspituje za njegovo zdravlje. Iako repetitivne, takve formulaične konstrukcije nisu samo opće mjesto novovjekovne korespondencije: one ukazuju na prekarnost života i podsjećaju nas da pisma nisu imala samo informativnu, nego i afektivnu svrhu.
Uvijek treba sakupljati znanje bez da brinemo kako ćemo ga upotrijebiti. Treba se pouzdati u vrijeme koje će pokazati kako stečeno znanje iskoristiti. Uvijek prikupljajte građu – moći ćete graditi kada se ukaže prilika. Bez nje, nijedna građevina nije moguća.
