Metodologija istraživanja temeljit će se na izradi anotiranih bibliografija, pripremi arhivske i tiskane građe pojedinih prosvjetiteljskih autora te selekciji, kritičkoj obradi i analizi tekstova karakterističnih za intelektualnu i književnu povijest.

Svaki istraživač će iz kuta svoje istraživačke teme proučiti kontekste nastanka odabranih djela, kao i živote autora koje će biti potrebno smjestiti u tzv. “životne svjetove“ (fenomenološki koncept Lebenswelten) u kojima su se kretali (nacionalne i nadnacionalne, vjerske, profesionalne, institucionalne i društveno-kulturne).

Posebna pažnja posvetit će se tzv. „društvenoj povijesti ideja“ i istraživanju korespondencija u svrhu identifikacije  transnacionalnih mreža aktera prosvjetiteljstva i njihova sudjelovanja u europskoj „književnoj republici“ (res publica litteraria). Bit će potrebno odrediti ulogu prosvjetiteljskih diskursa unutar lokalnog konteksta, kao i unutar debata koje su se vodile među suvremenicima i u širem okviru europskoga prosvjetiteljstva.

Istraživanje prosvjetiteljstva neće se svoditi na interpretativne obrasce zakašnjelosti i zaostalosti, jednosmjerne recepcije i nedostatke originalnosti studija slučaja s europske periferije.